Kub
★☆☆ laganoNapiši funkciju kub(n) koja vraća n · n · n. Program učita broj i ispiše njegov kub pozivom te funkcije.
- Ulaz
- Jedan cijeli broj N.
- Izlaz
- N · N · N.
- Ograničenja
- −1000 ≤ N ≤ 1000
Ako isti dio programa trebaš više puta, ne moraš ga pisati više puta. Spremi ga u funkciju, daj joj ime i pozovi je kad god ti treba.
Već koristiš gotove funkcije: print, input, int, range. Svaka ima ime, u zagradama prima podatke i nešto napravi. Danas ćeš napisati svoje.
Zamisli da u jednom programu trebaš triput provjeriti je li broj prost. Bez funkcije bi istih osam redaka napisao tri puta. S funkcijom ih napišeš jednom, daš im ime i pozivaš ih kad god trebaš.
Funkciju zapisujemo riječju def, imenom, zagradama i dvotočkom. Naredbe funkcije su uvučene. Funkcija se ne izvrši kad je zapišemo, nego tek kad je pozovemo njezinim imenom.
def pozdrav(): print("Bok!") print("Dobro došli na sat.") pozdrav() pozdrav()
Funkciju prvo zapišemo, a zatim je pozivamo. Zato se funkcije pišu na vrhu programa.
Funkcija može primiti podatke. U zagradama zapišemo imena pod kojima ih funkcija koristi. Ta imena zovemo parametri.
def pravokutnik(a, b): print("Opseg:", 2 * a + 2 * b) print("Površina:", a * b) pravokutnik(7, 4) pravokutnik(10, 2)
Pri pozivu pravokutnik(7, 4) parametar a dobije vrijednost 7, a b vrijednost 4. Redoslijed je važan.
Najkorisnije su funkcije koje nešto izračunaju i vrate rezultat. Za to služi return. Rezultat možemo ispisati, spremiti u varijablu ili koristiti u računu.
Kad se izvrši return, funkcija odmah završava. Naredbe ispod njega u funkciji se više ne izvršavaju.
Funkcija može vratiti i True ili False. Takvu funkciju zgodno je koristiti u uvjetu.
def je_prost(n): if n < 2: return False d = 2 while d * d <= n: if n % d == 0: return False d += 1 return True n = int(input()) if je_prost(n): print("prost") else: print("nije prost")
Čim nađemo djelitelj, return False odmah završi funkciju. Zato zastavica ovdje nije potrebna.
Zašto se return True nalazi tek na kraju funkcije, ispod petlje?
Do tog retka dođemo samo ako petlja nije našla nijedan djelitelj. Tek tada znamo da je broj prost.
Varijable i parametri iz funkcije postoje samo dok se funkcija izvršava. Izvan funkcije ih ne vidimo. Zato različite funkcije smiju imati varijable istog imena, a da se ne smetaju.
Ako ti treba rezultat funkcije, vrati ga s return. Ne pokušavaj izvan funkcije čitati njezine varijable.
Napiši funkciju veci(a, b) koja vraća veći od dva broja, pa njome ispiši najveći od tri učitana broja.
def veci(a, b): if a > b: return a return b x = int(input()) y = int(input()) z = int(input()) print(veci(veci(x, y), z))
Od lekcije 3 koristiš recept a, b = map(int, input().split()). Sad ga možemo objasniti. map je funkcija koja prima drugu funkciju i primijeni je na svaki dio. map(int, dijelovi) znači: na svaki dio primijeni int.
Pogledaj što se događa s ulazom 3 7, korak po korak:
| Korak | Rezultat |
|---|---|
input() | "3 7" (jedan string) |
.split() | "3" i "7" (dva stringa) |
map(int, ...) | 3 i 7 (dva broja) |
a, b = ... | a je 3, b je 7 |
Zašto ovdje pišemo int bez zagrada, a inače int(...)?
Ovdje ne pozivamo int, nego ga predajemo funkciji map, a ona ga sama pozove za svaki dio.
Funkciji map možemo predati i svoju funkciju:
def dvostruko(x): return 2 * int(x) for y in map(dvostruko, input().split()): print(y)
Lijevo od = smije biti više varijabli odvojenih zarezom: prvi rezultat ide u prvu varijablu, drugi u drugu. Zato a, b, c = map(int, input().split()) radi za tri broja, a for x in map(...) za bilo koliko.
Prije zadataka provjeri jesi li razumio gradivo. Klikni na odgovor za koji misliš da je točan.
Čime počinje definicija funkcije?
def ime(parametri):
def dvaput(x): return x * 2. Što ispisuje print(dvaput(3))?
Funkcija vraća 3 · 2 = 6, a print ispisuje vraćenu vrijednost.
Je li varijabla stvorena unutar funkcije vidljiva izvan nje?
Varijable unutar funkcije su lokalne.
Napiši funkciju kub(n) koja vraća n · n · n. Program učita broj i ispiše njegov kub pozivom te funkcije.
Učitaj N brojeva. Ispiši onaj s najvećim zbrojem znamenki. Ako ih je više, ispiši prvi takav. Koristi funkciju zbroj_znamenki.
To je zadatak „najveći“ iz lekcije 7, ali ne uspoređuješ same brojeve, nego njihove zbrojeve znamenki.
Prosti blizanci su dva prosta broja koja se razlikuju za 2, kao 11 i 13. Koliko ima parova prostih blizanaca u kojima ni jedan broj nije veći od N?
U primjeru su to parovi (3, 5), (5, 7), (11, 13) i (17, 19). Uz funkciju je_prost dovoljna je jedna petlja i jedan uvjet s and.
def ime(parametri): i uvučenim naredbama.return vraća rezultat i odmah završava funkciju.map(f, dijelovi) primijeni funkciju f na svaki dio.Zaboravljen poziv funkcije · print umjesto return · poziv prije nego što je funkcija zapisana · krivi redoslijed parametara